Dio naše svakodnevice svakako je elektronička, odnosno online komunikacija. Sve više poslova obavlja se upravo na daljinu zbog čega elektronički potpis postaje sve važnija komponenta digitalnog poslovanja i komunikacije. Elektronički potpis je potvrda autentičnosti jer osigurava pouzdanost i sigurnost u komunikaciji.
Zakon o elektroničkom potpisu propisuje sva pravila, a CONFIDA Croatia u nastavku donosi najvažnije.
Definicija
U Zakonu o električnom potpisu može se pronaći definicija samog pojma, a ona glasi:
- „Elektronički potpis u smislu ovog Zakona je skup podataka u elektroničkom obliku koji služe za identifikaciju potpisnika i potvrdu vjerodostojnosti potpisanoga elektroničkog zapisa.“
Postoji i napredni elektronički potpis koji je:
- povezan isključivo s potpisnikom,
- nedvojbeno identificira potpisnika,
- nastaje korištenjem sredstva kojima potpisnik može samostalno upravljati i koja su isključivo pod nadzorom potpisnika,
- sadržava izravnu povezanost s podacima na koje se odnosi i to na način koji nedvojbeno omogućava uvid u bilo koju izmjenu izvornih podataka.
Takav potpis ima istu pravnu snagu i zamjenjuje vlastoručni potpis, primjerice kod potpisivanja ugovora sa zaposlenicima, potpisivanja odluke uprave, potpisivanje raznih dokumenata i slično.
Također, ovaj Zakon navodi kako se ne može odbiti prihvaćanje dokumenta samo zbog toga što je sačinjen i izdan u elektroničkom obliku s elektroničkim ili naprednim elektroničkim potpisom.
Brže i jeftinije poslovanje
S obzirom na pravno prihvaćanje elektroničkog potpisa za bilo koji upravni postupak te povezivanje uz određeni dokument elektronički potpis ima jednaku vrijednost kao vlastoručni potpis. To sa sobom donosi brže i jeftinije poslovanje te će se u budućnosti koristiti više nego sada.
Trenutno postoje određena ograničenja u primjeni te pokušaji zloupotrebe. S obzirom da se radi o digitalnom okruženju postoje rizici za zloupotrebu. No, način na koji se danas izrađuju elektronički potpisi može se smatrati pouzdanim.
