Vlade svih država danas se suočavaju s gubitkom prihoda što ga prouzrokuje prijenos investicija u zemlje s nižim poreznim opterećenjem – u tzv. porezne oaze. Iz istih je razloga američka ministrica financija Janet Yelen još u travnju predložila globalnu minimalnu poreznu stopu. Iako je takva vrsta reforme odmah naišla na otpor, nadzire se kraj dogovoru.
Nastojanja da se poreze smanji u mogućim granicama ili izbjegne postoje u većine poreznih obveznika te je oduvijek bilo temom za raspravu. Na međunarodnom planu porezni obveznici imaju mogućnost izbjegavati plaćanje poreza tako što će iskoristiti različitost poreznih sustava drugih zemalja. Stoga mnoge zemlje primjenjuju različite porezne mehanizme kako bi ostvarile konkurentnu prednost i privukle poslovne subjekte. Divovske multinacionalne korporacije često su aktivne na širem području pa samim time novac i profit mogu prenositi tamo gdje im odgovara. Najčešće biraju „porezne oaze“ u kojima se plaća vrlo malo poreza ili se porez ne plaća uopće. Rezultat toga je pad poreznih stopa za velike tvrtke širom svijeta.
Otkrića da su veliki koncerni, kao što su Google ili Apple, tako izbjegavali plaćanje poreza negativno odjekuju u javnosti. Iako pritom naglašavaju da se pridržavaju svih „nacionalnih i međunarodnih pravila“ tj. da izbjegavaju plaćanje poreza na zakonit način, često ih se klasificira i kao poreznu evaziju odnosno utaju.
REALNOST U PLAĆANJU POREZA JE BIZARNA
Europska komisija je pred sudom u Luksemburgu od Amazona zatražila nadoplatu poreza u svibnju, ali je sud EU-a presudio u korist – Amazona. Slično je prošao i proces protiv Applea zbog neplaćanja poreza u Irskoj – i tu je EU ostao praznih džepova.
Realnost u plaćanju poreza još je bizarnija pa su tako poreznici Luksemburga Amazonu, koji tamo ima svoje europsko sjedište, odobrili vrtoglavih 56 milijuna dolara za povrat poreza. Valja napomenuti da je Amazon povećao svoj promet za trećinu, što nas dovodi do prihoda od ukupno 42 milijarde eura.
POSTIGNUT „DOGOVOR STOLJEĆA“
Ministri financija skupine zemalja G7 hvale se kako su postigli „dogovor stoljeća“ – Sporazum o globalnoj i minimalnoj poreznoj stopi od 15%. Sličan sporazum postignut je nakon Prvog svjetskog rata u Ligi naroda kada je utvrđeno kako će tvrtke plaćati porez tamo gdje im je fizičko sjedište. Sporazum je prihvaćen od strane gotovo svih država i pretpostavka je svih sporazuma o međunarodnoj trgovini – sve do danas.
Ministri financija zemalja G7 složni su u jednom: načelo „sjedišta“ treba biti zamijenjeno načelom „prometa“. Sama srž dogovora leži u jednostavnosti i pravednosti: kompanije će plaćati porez tamo gdje ostvaruju promet, bez obzira na njegov oblik. To znači da će, primjerice, Google i Facebook plaćati Njemačkoj porez na dobit jer u toj zemlji prikupljaju podatke i ostvaruju prihode od prodaje reklama.
Ministrica financija SAD-a Janet Yellen, prva je izrazila inicijativu za dogovor. Američki predsjednik Biden i ministrica Yellen tražili su stopu od 21%, ali tako visok postotak nije prihvaćen. Istraživanje sveučilišta Oxford ukazuje da polovica međunarodnih kompanija koje imaju sjedište u Velikoj Britaniji ne plaćaju niti penija poreza pa je britanski ministar financija Rishi Sunak podržao prijedlog.
POREZNA REVOLUCIJA
Njemački ministar financija Olaf Scholz podržao je prijedlog, iako će njemački proizvođači automobila porez plaćati Kini – jer je upravo ona njihovo najveće tržište. Prema procjeni ministra, oko 50 milijardi dolara godišnje će pristići u blagajnu Berlina zbog nove porezne reforme.
Promjena samog načela plaćanja poreza u svakom slučaju traži međunarodni dogovor. Zemlje skupine G7 ostavljaju prostora za dogovor detalja, a velik korak će biti ako dogovor usvoje SAD, Njemačka, Francuska, Velika Britanija, Japan, Italija i Kanada.
Kina također predviđa pozitivan ishod u dogovoru. Golemi je izvoznik, ali će moći računati na prihode od prometa na svom imućnom i golemom tržištu.
Dogovor neće proći glatko pa tako među članicama Europske unije ima i protivnika načela. Najglasnija je Irska, a ne zaostaju ni Nizozemska i Luksemburg – članice „prijateljskih“ poreznih stopa.
Međunarodno natjecanje sve nižim porezima u kojem sudjeluju svi ne vodi dobrom. Njemački porez kompanijama osamdesetih je bio 60%, danas je oko 30% dok je SAD u proteklih nekoliko desetljeća tako pao s 50% poreza na 25%.
Države bi trebale težiti zajedničkom dogovoru. Natjecanje ka nižem porezu dugoročno ne ide u prilog ni jednoj od država.
Iako su čelnici svjesni da neke zemlje svijeta nikad neće pristati na takvo načelo, reforma i postizanje dogovora je nužno.
HRVATSKA PRI DNU LJESTVICE
Hrvatska je po svojim stopama poreza na dobit pri dnu, iako ju svi doživljavamo kao zemlju visokih poreza. Uspoređujući Hrvatsku s ostalim zemljama Europske unije, nižu stopu imaju samo Bugarska s 10% i Mađarska s 9%, dok u Europskoj uniji prednjače Francuska i Njemačka sa stopama poreza na dobit od 30%.
Porez na dobit tako u Hrvatskoj iznosi 10% ukoliko su u poreznom razdoblju ostvareni prihodi do 7.500.000,00 kuna, ili 18% ukoliko su u poreznom razdoblju ostvareni prihodi jednaki ili veći od 7.500.000,01 kuna.
Stopa poreza po odbitku u Hrvatskoj je ipak malo drugačija, a definirana je člankom 31. Zakona o porezu na dobit. Plaća se na kamate, dividende, udjele u dobiti, autorske naknade i naknade za druga prava intelektualnog vlasništva, za usluge istraživanja tržišta, poreznog i poslovnog savjetovanja, revizorske usluge i za nastupe inozemnih izvođača.
Porez po odbitku plaća se po stopi od 10% na dividende, udjele u dobiti i za nastupe inozemnih izvođača, te 15% na sve ostale navedene naknade. Valja napomenuti kako se porez po odbitku plaća po stopi od 20% na sve gore navedene naknade ukoliko je sjedište primatelja naknade u nekoj od država koje se nalaze na EU popisu nekooperativnih jurisdikcija za porezne svrhe, a s kojima Republika Hrvatska ne primjenjuje Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.
ŠTO NOVI DOGOVOR PREDSTAVLJA ZA HRVATSKU?
Nakon što na dio dobitka plate porez na dobit u zemljama gdje je dobit ostvarena, razliku do minimalnih 15% multinacionalne kompanije plaćat će u zemlji osnutka.
S obzirom da je Hrvatska značajni uvoznik, oporezivanje po mjestu ostvarivanja dobiti bi moglo imati pozitivne porezne efekte na državnu riznicu. Unatoč tome, hrvatske visoko-tehnološke tvrtke, odnosno IT sektor, koje većinu svojih prihoda ostvaruju na inozemnim tržištima vjerojatno neće uopće puniti državnu blagajnu s osnove poreza na dobit.
Pozitivni i negativni učinci ovakve reforme još uvijek nisu dovoljno istraženi, međutim, kao i u ostatku svijeta sa sobom će donijeti razmišljanje o svojevrsnim potrebnim promjenama.
