Sukladno novom Općem poreznom zakonu, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019. godine, proširila se definicija članka 43., a vezana za način utvrđivanja prebivališta za porezne obveznike, fizičke osobe koje imaju prebivalište u tuzemstvu i inozemstvu.
Naime, prema odredbama starog Zakona, ako je porezni obveznik imao prebivalište u tuzemstvu i inozemstvu, smatralo se da ima prebivalište u tuzemstvu.
Međutim, za porezne svrhe prebivalištem se temeljem novog OPZ-a smatra mjesto u državi u kojoj je prebivalište obitelji, a za poreznog obveznika samca ili ako se prebivalište obitelji ne može utvrditi, smatra se da ima prebivalište u državi iz koje pretežno odlazi na rad ili obavljanje djelatnosti ili u kojoj se pretežno zadržava.
Dakle, ako druga država fizičku osobu ne smatra svojim rezidentom, smatra se da je za porezne svrhe prebivalište, a time i rezidentnost te osobe u Hrvatskoj.
