prekogranični aranžmani

Regulacija prekograničnih aranžmana – Direktiva DAC-6

Direktiva 2018/822/EU, poznatija kao DAC-6 uvodi se u hrvatsko zakonodavstvo u područje poreza te se primjenjuje od 1. siječnja 2020.godine. Direktiva se odnosi na razmjenu podataka među članicama EU koji bi mogli upućivati na izbjegavanje plaćanja poreza.

Naime, Poreznoj upravi biti će potrebno dostaviti podatke o prekograničnim aranžmanima koji sadržavaju barem jedno obilježje koje upozorava na rizik od izbjegavanja plaćanja poreza.

Direktiva se ne primjenjuje na PDV, carine i doprinose za obvezna osiguranja. Da bi se aranžman mogao smatrati prekograničnim, dovoljno je zadovoljiti jedan od sljedećih kriterija:

  • Jedan od sudionika unutar aranžmana ima različit porezno rezidentni status;
  • Stalna poslovna jedinica koja je povezana s nekim od sudionika aranžmana je osnovana unutar drugog pravnog okvira, tj. druge jurisdikcije i aranžman je dio poslovne djelatnosti stalne poslovne jedinice;
  • Najmanje jedan od sudionika aranžmana obavlja aktivnosti unutar druge države, a nema prebivalište ili stalnu poslovnu jedinici unutar te iste države; ili
  • Takav aranžman ima utjecaj na automatsku razmjenu informacija o stvarnom vlasništvu.

Prekogranični porezni planovi mogu se odnositi na sve porezne obveznike, uključujući fizičke osobe, pravne osobe i pravne aranžmane (tj. trustove i zaklade).

Iako je ovaj propis stupio na snagu s 1.1.2020. godine, retroaktivno će se primjenjivati na aranžmane koji su provedeni ili koju su se počeli provoditi nakon 25. lipnja 2018. godine. S obzirom da su odredbe Direktive poprilično nejasne kako bi se obuhvatilo što više transakcija, prepoznavanje ovih transakcija neće biti lak zadatak. Ako među državama dođe do neujednačene primjene Direktive, ne odbacuje se mogućnost da će Porezna tijela različito tumačiti propisana obilježja. Također, očekuje se da će se nakon perioda prilagodbe obilježja postupno mijenjati (zbog pojave novih vrsta aranžmana).

Obveznici izvješćivanja prvenstveno su osobe koje su aranžman osmislile ili sudjelovale u provedbi te se nazivaju posrednicima (npr. porezni i financijski savjetnici). Međutim, obvezu može imati i sam porezni obveznik. Poreznu upravu trebati će izvijestiti o aranžmanu i prije njegove provedbe.

Ovu dodatnu administrativnu proceduru posebno će osjetiti velike korporacije koje imaju mnogo prekograničnih transakcija za koje će se morat osmislit način procjene i praćenje iste.

Pročitajte više: