Do 2018. godine obavezan ulazak u sustav PDV-a u slučaju da postignete godišnji limit primjenjivao se s početkom iduće kalendarske godine. To je značilo da je poduzetnik u jednoj godini mogao ostvariti i dupli promet od dopuštenog limita i tijekom cijele godine zadržati status malog poduzetnika. Od 1. siječnja 2019. godine to više nije moguće. Nakon što poduzetnik dostigne limit od 300.000 kn, dužan je upisati se u registar obveznika PDV-a prvog dana u mjesecu koji slijedi nakon mjeseca u kojem su obavljene isporuke dobara i usluga iznad svote od 300.000,00 kuna, i to po sili zakona.
Limit od 300.000 kn uključuje vrijednost isporuka dobara i usluga obavljenih od 1. siječnja tekuće godine bilo da je riječ o isporukama koje bi bile oporezive da ih je obavio poduzetnik u sustavu PDV-a ili određenim isporukama oslobođenim PDV-a. Kada govorimo o isporukama oslobođenih od PDV-a, u prag za obvezan ulazak u sustav PDV-a uključuju se isporuke izvoza dobara i one koje se smatraju izjednačenima s izvozom, usluge na pokretnoj imovini, usluge međunarodnog prijevoza i određene usluge posredovanja obavljene u ime i za račun druge osobe. Čim dostigne propisani limit, poduzetnik je dužan prijaviti se u registar poreznih obveznika putem obrasca P-PDV, od prvog dana idućeg mjeseca.
Kada govorimo o pretporezu, poduzetnik stječe to pravo prema ulaznim nabavkama od datuma ulaska u sustav PDV-a. Ima pravo priznati dio pretporeza na osnovu zatečenih zaliha dobara u ranije nabavljene dugotrajne imovine. Na što se to točno odnosi? Zatečene zalihe odnose se na gotove proizvode, trgovačku robu, repromaterijal i ostalo i popis zaliha treba sastaviti s datumom ulaska u sustav PDV-a. Priznavanje pretporeza dugotrajne imovine moguće je ako od nabave nije prošlo više od 10 godina, odnosno više od pet godina za ostalu dugotrajnu imovinu.
Za poduzetnika koji je obveznik poreza na dobit, ulaskom u sustav PDV-a ništa se ne mijenja u vezi s osnovicom i stopom poreza na dobit.
Fizičke osobe koje su obveznici poreza na dohodak i fizičke osobe koje iznajmljuju turističke smještajne jedinice (apartmani, kampovi i kuće za odmor) u istom su poreznom položaju u trenutku kada postanu obveznici PDV-a. Ulazak u krug obveznika PDV-a može automatski značiti promjenu načina utvrđivanja poreza na dohodak, no to ne vrijedi za sve izvore dohotka. Obrtnik ili poljoprivrednik koji su prije ulaska u sustava PDV-a plaćali porez na dohodak u paušalnom iznosu, nakon upisa u registar obveznika PDV-a poreznu obvezu utvrđuju na temelju stvarnih primitaka i izdataka. Također, na propisanu poreznu osnovicu više se ne plaća porez na dohodak po stopi od 10 posto uvećano za prirez, nego po stopi od 20 i 30 posto, ovisno o godišnjoj osnovici, uvećano za prirez.
Plaćanje doprinosa za socijalna osiguranja također podliježe promjenama načina oporezivanja dohotka, pa se i prema toj osnovi obveze povećavaju.
Tako i fizičke osobe koje iznajmljuju turističke jedinice nemaju pravo plaćati porez na dohodak u paušalnom iznosu po krevetu odnosno smještajnoj jedinici u kampu, već su obvezne od datuma ulaska u sustav PDV-a poreznu obvezu utvrđivati na temelju stvarno naplaćenih primitaka i plaćenih izdataka.
